Ljuba Pantović grca u suzama – Ne može da preboli smrt oca: “Nisam htela da ga identifikujem u mrtvačnici”
Otac Ljube Pantović imao je veliki problem sa alkoholom, što mu je ona veoma zamerala.
Ljuba Pantović gostovala je u emisiji “Šok tok”, gde je govorila o detaljima iz svog privatnog života.
Ljuba se u jednom momentu dotakla i jedne vrlo bolne teme, a to je smrt njenog oca, koju i danas podnosi veoma teško, s obzirom da je bila vrlo vezana za njega.
– Užasno teško i dan danas je podnosim teško. Jer je meni moj tata… Znaš kad te neko podržava u svemu, da si najcrnji, najgori na svetu. Meni je samo bilo žao tate, on je mnogo voleo da ja budem u rijalitiju, jer je to bio jedini način da me vidi. Pošto ja budem u Švedskoj, pa dođem, pa ga obiđem, budem tu 2-3 dana, on je meni rekao “Ja upalim televizor, ja tebe vidim” – rekla je Ljuba, nakon čega je otrkila da je u momentu smrti njenog oca bila upravo u Švedskoj, te da joj je sestra javila tužnu vest.
– Bilo bi lepo da čuju ovo ljudi koji piju. Zato što je moj tata pio i ja sam se jako ljutila, zato ja ne volim da sedim u društvu koje pije. Ja sam tati rekla “Ne igraj se sa tim”, jer je on bio sportista isto. On ujutro pije, a posle uradi dva treninga iako je imao 70 godina. Izgledao je top, njegovo telo je bilo kao kod mladića od 30 godina. Mislim telo zdravstveno, on je radio redovno analize, ali je voleo da pije. Par puta se baš prepio i ja sam bila jako nesrećna i rekla sam mu “Jednom ćeš da odeš i da umreš, a nas da ostaviš da patimo razmišljajući šta mi to još nismo uradili za tebe”. Tako je i bilo. On je bio u bonici, nešto su ga uspavali, davali mu neke lekove u pokušaju da ga probude, a on nije mogao više da se probudi, iako to njegovo stanje nije odgovaralo svemu tome. Ja imam prijatelje u Urgentnom centru, hvala im svima, svi su bili oko mog tate, njima nešto nije bilo jasno, to je jedno zdravo telo sa dobrim nalazima, koje ti više ne možeš moždano da probudiš. Onda je moja drugarica rekla “Danas ja radim obićiću tvog tatu”, ja kažem “Jao vidi ako se probudi pitaj ga da li mu nešto treba”. On je bio besvestan još uvek, ona ga kao prodrmala “Čika Gašo Ljuba me poslala”, on je tada otvorio oči i rekao “Reci joj hvala što brine za mene” i ona je rekla “Pitala je Ljuba da li Vam nešto treba?”, on je rekao “Treba mi da ozdravim” – rekla je Ljuba nakon čega je zaplakala.
Kao vrlo mlada ostala je i bez strica za kojeg je bila veoma vezana i tada je, kako sama kaže, shvatila da sutrašnjeg dana možda neće biti.
– Ja sam mog oca uvek grlila kao da ga grlim poslednji put i zato sam možda srećnija od mojih sestara koje to nisu umele da urade. Zato što sam ja to iskusila na najgori mogući način, jer je moj stric umro kad sam ja rekla da ču otići sutra da ga vidim. Tada sam bila mnogo mlađa, ali sam shvatila da ne postoji sutra. Ja sam strica mnogo volela, nije imao decu i on je nas tri mnogo voleo i bio je jako duhovit. On je dobio rak pluća, ležao je u bonici, pitali su “Ko će da ide da vidi Savu?”, Sava se zvao, ja sam rekla “Ja ću da odem sutra” i on je umro. Ja to nikada nisam mogla da prežalim. Ti svakoga treba da grliš kao zadnji put. I ja sam mog tatu uvek krlila kao zadnji put i on mi je uvek mahao sa stepenica. Kad su tražili da neko ide da ga identifikuje u mrtvačnici, ja nisam htela, zato što je meni moj tata ostao kao nasmejani tata, koji mi maše niz stepenice – ispričala je Ljuba Pantović kroz suze.